Ephraim Hochhauser (Neusohl/Banska Bistrica, Slovačka /,? – Beč, 1771.)
Nepoznata plemkinja iz obitelji Hilleprand von Prandau
oko 1750., ulje na platnu, 145 x 122 cm
Plemkinja je prikazana kako sjedi za stolom krcatim rekvizitima za geometrijsko crtanje. Ugao stola s finom rezbarijom noge izazvao je posebnu pažnju slikara, no središnja pozornost posvećena je portretiranoj, njenoj odjeći, haljini od teškog brokata sa širokim skutom i raskošnim, bujnim duplim čipkama na rukavima. Baršunasti plašt, postavljen hermelinom, svojim naborima, igrom linija i oblika koji se u opijenom baroknom crescendu isprepliću, čini da se gledalac uvijek iznova vraća na taj dio slike, kao zahvaćen magijom njegovih iracionalnih oblika i rasvjete. Slikar se pokazao kao veoma vješt majstor prikazivanja raznovrsnih materijala – baršuna, brokata, čipaka, ukrasa – sve je izvedeno sigurno, s virtuoznošću poteza kista. Dinamici elemenata kompozicije odgovara i dinamika rasvjete slike. Koloristički, slika počiva na ružičasto-violetnoj skali zastora, zlatno-žutoj boji haljine i svijetlomodroj boji plašta, te je tonski vrlo usklađena. Portret nosi visoke slikarske odlike i spada među najljepše barokne portrete Muzeja likovnih umjetnosti.
Ephraim Hochhauser (Neusohl/Banska Bistrica, Slovačka /,? – Beč, 1771.)
Barun Petar II Hilleprand-Prandau
oko 1750., ulje na platnu, 238 x 149 cm
Portret prikazuje Petra Antuna II u prostoru ispred vrtne ograde s balustradom i zastorom, naslonjenog na rub masivnog baroknog stola, kako rukom pokazuje obnovljeni valpovački grad. Kada ga je primio darovnicom od carice Marije Terezije, grad je bio u vrlo derutnom stanju. Obnovljen, valpovački dvorac bio je ponos baruna i stoga on ukazuje na njega, doduše ležernom gospodskom gestom. Dvorac je Hochhauser slikao pomno, prikazavši ga u detalje. Portret je reprezentativnog karaktera; barun stoji odjeven u tamni kaput talarnog kroja s čipkastim rukavima. Ima dugu sivu allonge periku, široki bijeli ovratnik u čipci, čijoj je izvedbi slikar posvetio izuzetnu pozornost. Slikareva namjera je bila, a sigurno i želja naručioca, da veličinom pojave i dostojanstvenom pozom da doličnu prezentaciju ovog moćnika. Stoga je na njemu sve odmjereno, svečano. Ruke su fino modelirane, s rafiniranom mimikom prstiju; pogled lebdi iznad gledaoca, ne uspostavlja s njim kontakt, jer je zatvoren za svojom krinkom strogosti i zamišljenosti, uz pomalo usiljeni osmjeh oko usnih kutova.
Johann Franz Michael Rottmayr von Rosenbrunn (Laufen kod Salzburga, 1654. – Beč, 1730.)
Sveto Trojstvo
1730. ulje na platnu, 360 x 168 cm
Sliku je naručio Petar II. Antun Hilleprand Prandau za svoju kapelicu sv. Trojstva u valpovačkom dvorcu. Kompozicija prikazuje raspetog Isusa snažnog toraksa, koji lebdi visoko u zraku, podržavan od Boga Oca i malih anđelčića. Anđeli, sa svojim punačkim tijelima i pokretima, lebdeći u zraku, okruženi samo svjetlošću i tamom, pravi su barokni i najljepši dio slike. Da bi postigao učinak mističnosti, slikar je pribjegao rasvjeti kao elementu koji će scenu iz njene zemaljske, naturalistične stvarnosti prenijeti u sferu tajanstvenog, spiritualnog događaja: lebdeći golub, simbol Duha svetoga, izvor je svjetlosti koja svoj najjači odraz ima na Kristovom tijelu. Izdižući scenu visoko iznad zemaljske površine, u okrilje oblaka, stavljajući je u središte sukoba između tame kozmičkih prostora i svjetlosti što tajanstveno zrači iz simbola goluba, majstor ove slike uspio je ublažiti materijalnost prikazanih likova i približiti cijeli scenarij tajanstvenom događaju u zračnim visinama.
Johann Georg Weickert (Beč ?, 1743./45. – Beč, 1799.)
Grofica Barbara Pejacević rodj. Drasković
1784., ulje na platnu, 60,5 x 47,8 cm
Portret prikazuje Barbaru groficu Pejačević rođ. Drašković Trakošćansku (1740. –1787.), suprugu Antuna III. grofa Pejačevića (1749. – 1802.). Barbara je odjevena u časničku odoru, što je označavalo njezin život uz vojna zvanja, odnosno rođenje i odgoj u vojničkoj obitelji. Otac Ivan grof Drašković bio je vojno lice, a suprug Antun Pejačević u svojoj je vojnoj karijeri došao do čina podmaršala. Odjevena je u plavu, satensku haljinu ukrašenu čipkom preko koje je časnički kaputić boje slonovače, ukrašen zlatnim resama i epoletama, a oko vrata na plavoj vrpci u cartouchu visi orden Reda zvjezdastog križa, koji joj je dodijeljen zbog karitativnog rada i službe Crkvi. Napudrana kosa počešljana je u coiffuer au chien couchant. Barbara je portretirana u mlađim godinama, s vrlo mekano modeliranim licem na kojem se ističu velike tamne oči, nešto duži nos i tanje usnice u blagom smiješku, odajući izraz blagosti i otmjenosti. Weickert je ovaj, kao i ostale portrete u Zbirci, izradio u zreloj umjetničkoj fazi, u stilu kasnog rokokoa. Portret odiše kvalitetom koju je dočarao tonskom gradacijom, mekim linijama, nježnim pastelnim bojama, pred monokromnom pozadinom.
Johann Michael Millitz (?) (Beč, 1725. – Beč, 1779.)
Grof Ljudevit Erdödy mladji
oko 1780., ulje na platnu, 85 x 65 cm
Ljudevit je prikazan s crnom, tankom palicom (walking stick) u desnoj ruci, sa zanimljivim trorogim šeširom ispod kojeg proviruje Zopf frizura, košuljom bogato ukrašenom čipkom i stručkom cvijeća na prsima. Aristokratska profinjenost muškarčeve fizionomije postignuta je mekom slikarskom modelacijom, u raspršenom svjetlu koje pada na oval lica, ostavljajući na njemu tek blage sjene. Lakoća prikaza, ružičasta boja cvijeća, postav lika tijelom u profilu kao da je ovaj tren ušetao u sliku s jedne od Watteauovih Faites Gallantes, ukazuju stilski da je riječ o razigranom rokokou. U desnom gornjem kutu nalazi se grb obitelji Erdödy, a ispod njega je latinska inskripcija. Taj je portret, kao i portret njegove supruge, Marije Eleonore Erdödy rođ. Aichpichl, kvalitetan rad proizišao iz poznate bečke radionice velikaških portreta u krugu J. M. Millitza.
Johann Michael Millitz (Beč, 1725. – Beč, 1779.)
Marija Eleonora Erdödy rođ. Aichpichl
1771., ulje na platnu, 96,5 x 74,5 cm
Marija Eleonora sjedi na zelenoj sofi, u prvom je planu njezin ljupki lik s malim psićem u krilu, iza je baršunasta draperija. Odjevena je u pannier golubinje sivu dekoltiranu haljinu od moarea, uskog struka, široke suknje. Ogrnuta je istobojnim manteauom opšivenim krznom, s kapuljačom i dvjema velikim mašnama na prsima. Frizura je visoko podignuta, pudrana, prekrivena transparentnom svilenom mrežicom koja se veže ispod brade u mašnu što naglašava lice finih, aristokratskih crta: rumene male usne i svijetli inkarnat, neprirodno narumenjen, koji djeluje kao šminka, te krupne, bademaste, tamne oči. Portretirana drži u krilu malog bijelog psa, koji je najčešće bio slikan na portretu žene, vjenčanog para ili djece. Kod žene ili bračnog para simbolizirao je vjernost, a na dječjim portretima mladost. Vrlo slični ovom portretu Millitzovi su portreti u Nemzeti galeriji u Budimpešti i u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, no Eleonorin portret djeluje prisnije i toplije, te pokazuje visoku kvalitetu kasnobaroknog bečkog portretista koji se držao zadanog kanona bogate dekoracije i ukočene reprezentativnosti, ali koji je svojim radovima usavršio, pa čak i nadmašio slikarsku tehniku svog učitelja van Meytensa.
Johann Georg Weickert (Beč ?, 1743./45. – Beč, 1799.)
Portret Marije Eleonore grofice Pejačević, rođ. Grofice Erdödy
1789., ulje na platnu, 222 x 149 cm
Marija Eleonora prikazana je u punoj figuri, u naravnoj veličini, u vrtnom ambijentu, stojeći pred kipom putta, lijevom rukom pokazujući na nj, desnom bacajući tamjan u žaru. Lice joj je usmjereno u gledaoca i ima nešto zamišljen pogled; slikano je prema zahtjevima rokokoa, s mnogo umilnosti, u alabasternoj bljedoći s lakim rumenilom na obrazima. Haljina mlade žene od prozirnog muslina i svijetlo modri plašt, koji raskošno razigran pada na pod, izvedeni su vrhunskom deskripcijom materijala. Boje na portretu svedene su na stanje neke zakoprenjenosti, na granično stanje kada gube svoju specifičnu gamu i prelaze u druge tonske vrijednosti; slikar se zadržao na mirnoj skali sivobijele i svjetlomodre boje pastelnog karaktera kao osnove, kojima zelenkasto smeđa čini pozadinu. Sliku odlikuje tiha, sjetna dispozicija, s blagom rasvjetom iz nevidljivog izvorišta slijeva. Besprijekorno slikarsko oblikovanje baroknog majstora u ovoj je slici oplemenjeno raskošnošću rokokoa kako u modnim detaljima, tako i u simboličkoj enigmatici. Osobitost je slike utjecaj engleskog načina portretiranja lika u cijeloj figuri uklopljenog u pejsažni ambijent.
